subota, 30. septembar 2017.

Hipodrom će povezati Adu i Košutnjak

Pasarelom iznad Radničke ulice pešaci će sa Ade Ciganlije moći da uđu u kompleks Stare šećerene – budući muzej industrije i kulturne centre, prenosi „Politika”.

Stazama ispod krošnji drveća i pored obnovljenih fabričkih hala stizaće se do novog sportsko-rekreativnog centra i hotela koji je zamišljen na parceli bivšeg „Jugopetrola”. Ispod tog novog zdanja sa zelenim fasadama posetioci će stazama moći da dođu do Hipodroma, najstarijeg sportskog centra u prestonici, koji će dobiti nove tribine.  

Ove novine osmislio je tročlani tim arhitekata – Marija Krsmanović Stringeta, Anđelka Badnjar i Milena Kordić, pobednice upravo završenog urbanističko-arhitektonskog konkursa za uređenje šireg područja Hipodroma, koje obuhvata i Staru šećeranu i lokaciju bivšeg „Jugopetrola” u Radničkoj ulici. Reč je o 55 hektara prostorne kulturno-istorijske celine od izuzetnog značaja „Topčider” i zbog toga je, po propisima, bilo obavezno raspisivanje javnog nadmetanja za izbor rešenja po kojem će ona biti uređena.

– Pre nego što smo počele da projektujemo, naš prvi utisak bio je da je to izuzetno nepristupačna lokacija kojom dominira saobraćajna infrastruktura, velika petlja i dva prirodna područja ključna za grad – Košutnjak i Ada Ciganlija. Nismo želele da zanemarimo njihov uticaj i zato smo ceo kompleks predvidele kao vezu Ade i Košutnjaka. Novim sadržajima želimo da privučemo ne samo ljubitelje konjičkog sporta nego i da taj prostor oplemenimo i uključimo ga u javni život grada – objašnjava Milena Kordić, autorka i dobitnica prve nagrade za „Politiku”.  

Hipodrom ostaje na 27,4 hektara i njemu se ništa neće oduzeti – sport će i dalje carevati podno Košutnjačke šume u sređenim i proširenim objektima: zgradama za upravu i administraciju, smeštaj i negu konja, edukativno-trenažnim centrom... Počasna tribina zadržava se u izvornom izgledu i gabaritima, velika se obnavlja, a gledalište istočno od velike tribine trostruko povećava broj sedišta.
 
– U delu velike tribine planirale smo zeleni amfiteatar i kaskade na kojima će biti restorani i kafići, gde će život pulsirati i kada nema konjičkih trka. Komercijalnih i ugostiteljskih sadržaja biće u sve tri celine jer su neophodni zbog finansijske održivosti kompleksa – kaže Kordićeva.  

Hotel i sportsko-rekreativni centar na mestu bivšeg „Jugopetrola” imaće 64.000 kvadrata i njegova visina neće preći 18 metara, odnosno četiri sprata. Objekat podseća na talase, a ispred njega predviđen je gradski trg. Postojeća zdanja, dimnjak nekadašnje toplane i kula osmatračnica ostaju na lokaciji bez mogućnosti da se nadograde ili da im se promeni izgled. To ne znači da ne mogu biti obnovljeni, ali pod uslovom da se očuva njihova autentičnost. Ona će morati da se održi i u krugu nekadašnje fabrike šećera.  

Na 9,9 hektara pobednice konkursa osmislile su kulturne sadržaje koji će oplemeniti turističku ponudu prestonice: umetničke kolonije, istraživačke centre, knjižare, prodavnice suvenira...  

Kompleks Stare šećerane je spomenik kulture u kome objekti poput mašinske hale, sušare, prenosne trake sa dizalicom, fabrike špiritusa i kvasca moraju da se sačuvaju bez promene gabarita, dok će bista Dimitrija Tucovića i spomenik poginulim štrajkačima u NOB-u biti obnovljeni.  
To je i obaveza u planu detaljne regulacije za to područje, podseća Milutin Folić, gradski urbanista.  

– Grad će da uredi sve javne površine, pešačku pasarelu, staze i trgove kako bi Staru šećeranu i Hipodrom, sada odsečene od gradskog miljea, povezao sa Košutnjakom, Banovim brdom i Adom. Hipodrom ćemo sređivati ili samostalno ili u saradnji sa privatnim partnerom. Zgrade Stare šećerane ne pripadaju gradu i njihovi vlasnici će moći da ih rekonstruišu i pretvore u centre kreativne industrije, ugostiteljske objekte... Parcela nekadašnjeg „Jugopetrola” ide na prodaju i novi vlasnik treba da zida objekat kakav su predvidele autorke pobedničkog rada – objašnjava Folić za „Politiku”.  

Nagradni fond konkursa iznosio je 2,68 miliona dinara. Prva nagrada vredna 1.152.000 dinara pripala je autorkama Mariji Krsmanović Stringeti, Anđelki Badnjar i Jeleni Kordić, druga nije dodeljena, ali jesu dve jednako vredne treće nagrade od po 576.000. Njih su zavredele arhitekte Dejan Milanović, Grozdana Šišović i Nevena Balalić, kao i Zorica Savičić i Zoran Dmitrović. Dva otkupa, po 192.000 dinara, otišla su u ruke dr Ksenije Pantović, Jasne Kavran, Bojane Stanković i Dušana Munćana, kao i Pavla Stamenovića, Dušana Stojanovića, Miloša Jokića i Bojana Jovančevića.

Predsednik žirija bio je gradski urbanista Milutin Folić, diplomirani inženjer arhitekture, a članovi žirija bile su arhitekte Nebojša Minjević, profesor Vasilije Milunović, Bratislav Tošković i vanredni profesor Vesna Cagić Milošević. Naručilac konkursa bila je Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, a sprovodilac Udruženje arhitekata Srbije.