sreda, 8. avgust 2018.
Nikodijević položio venac na spomenik Arčibaldu Rajsu
Predsednik Skupštine Beograda Nikola Nikodijević položio je venac na spomenik Arčibaldu Rajsu, velikom prijatelju srpskog naroda koji je preminuo na današnji dan 1929. godine.
Nikodijević je istakao da Grad Beograd tradicionalno obeležava godišnjicu Rajsove smrti, a posebno u godini u kojoj se slavi i 100 godina od završetka Prvog svetskog rata.
– Drago mi je da postoje brojna udruženja građana koja čuvaju sećanje na našeg velikog prijatelja, ali i sugrađanina. Arčibald Rajs bio je tu za Srbe kada je bilo najteže i kada su zabeležena najveća stradanja našeg naroda i zahvaljujući njemu širila se istina o herojskoj borbi našeg naroda, kao i o zlodelima sa kojima je bio suočen – rekao je Nikodijević.
On je podsetio da je Rajs ostao da živi i radi u Beogradu, da je bio jedan od utemeljivača forenzike u Srbiji i ocenio da kao narod moramo da naučimo da cenimo prijatelje koji su za nas tu u najtežim trenucima.
– Čini mi se da Arčibald Rajs nije imao dovoljno poštovanja od svojih savremenika, ali bi to trebalo da nam predstavlja lekciju iz prošlosti. Grad Beograd će, zajedno sa Vladom Republike Srbije i Ministarstvom za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja nastaviti da čuva sećanje na sve važne datume i ljude koji su pomogli Srbiji u Prvom i Drugom svetskom ratu. Drago mi je što sećanje na Arčibalda Rajsa ne bledi i nadam se da ćemo, kao njegovu zaostavštinu, uspeti da naučimo nešto iz kratkog testamenta koji nam je ostavio u svojoj najpoznatijoj knjizi „Čujte Srbi”. Iako je knjiga pisana pre gotovo 100 godina, Rajs nas je toliko dobro opisao da bi delo moglo da „prođe” kao savremena literatura – ocenio je predsednik gradske skupštine.
Državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Negovan Stanković položio je venac u ime Vlade Republike Srbije.
– Rajs je bio profesor hemije, ali se u Prvom svetskom ratu dokazao kao forenzičar i kriminolog. On je tokom Prvog svetskog rata zajedno sa srpskom vojskom prošao albansku golgotu, učestvovao u proboju Solunskog fronta i sa Moravskom brigadom 1. novembra 1918. godine ušao u oslobođeni Beograd. Posle rata ostao je da živi u Beogradu sve do smrti 8. avgusta 1929. godine. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se na Topčiderskom groblju, dok je srce sa urnom pohranjeno na Kajmakčalanu – rekao je Stanković.
Vence su položili predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, Ambasade Švajcarske, Društva srpskih domaćina, Saveza udruženja potomaka ratnika Srbije i drugi.