ponedeljak, 28. septembar 2020.

Nekadašnji gradonačelnici Beograda dobijaju spomenike

Gradski odbornici usvojili su na današnjoj sednici Skupštine grada odluke da se podignu spomenici nekadašnjim gradonačelnicima Beograda: Branku Pešiću, Vladi Iliću i Milošu Savčiću. Doneta je i odluka da da se Hrvatska ulica u gradskoj opštini Palilula preimenuje u Ulicu glinskih žrtava 1941. godine.

Zamenica predsednika Skupštine Grada Beograda Andrea Radulović je obrazlažući ove odluke navela da ličnosti i događaji, koji su obeležili jedno vreme, nikada neće biti zaboravljeni, te da se podizanjem spomen-obeležja, imenovanjem ulica i trgova i čuvanjem kulturnih dobara, čuva sećanje na vrlo značajne ljude Beograda i Srbije.

Malo je reći da je Branko Pešić bio jedan od najuspešnijih gradonačelnika prestonice posle Drugog svetskog rata, navela je ona i dodala da je Pešić svojim višedecenijskim radom i posvećenošću prema svom narodu zadužio Beograd.

– U vreme kada je on vodio našu prestonicu izgrađeni su „Beograđanka”, Mostarska petlja, auto-put kroz Beograd, Most „Gazela”, Terazijski tunel, a osnovane su i kulturne manifestacije kao što su FEST i BITEF. Na njegov predlog Skupština Grada Beograda usvojila je planove spuštanja Beograda na reke, izgradnje Beogradskog železničkog čvora i Beogradskog metroa. Na inicijativu Gorana Vesića, koju je usvojila Komisija za spomenike i nazive trgova i ulica, predloženo je da se spomen-obeležje velikom Branku Pešiću podigne ispred zgrade Gradske opštine Zemun na Masarikovom trgu – naglasila je Andrea Radulović.

Ona je podsetila da je Branko Pešić rođen 1922. godine u Zemunu, u kojem je ostao da živi do kraja svog života 1986. godine. Završio je svoj životni vek u istoj kući koju je njegov otac izgradio 1909. godine. Kako je dodala, pored svojih kapitalnih projekata, Branko Pešić ostao je upamćen i kao čovek velikog srca, izgradio je neposredan odnos sa građanima i pored svog gradskog angažmana ostao uključen u život i rad lokalne zajednice Zemuna, čije probleme je umnogome uspeo da reši i umanji tokom svog mandata.

Govoreći o Milošu Savčiću, zamenica predsednika Skupštine grada je navela da će se spomenik ovom gradonačelniku podići na uglu Bulevara kneza Aleksandra Karađorđevića i Vojvode Putnika.

– Miloš Savčić bio je jedan od najbogatijih Evropljana u međuratnom periodu. Funkciju gradonačelnika obavljao je od 1929. do 1930, ali je za godinu dana svog mandata rešio veliki broj problema Beograđana, kao i same Opštine Beograd. Osim funkcije gradonačelnika Beograda bio je i ministar građevine Kraljevine Jugoslavije, rukovodilac i investitor brojnih privrednih objekata širom Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije, kao i osnivač prvog srpskog osiguravajućeg društva. Savčić je za dvadeset godina mira u periodu između dva svetska rata uspeo da postane jedan od najvećih građevinskih magnata Evrope. Na Kosovu i Metohiji otvorio je tada jedan od najmodernijih evropskih rudnika „Trepča”, predvodio je izgradnju pruge „Niš–Knjaževac”, investirao u izgradnju kompleksa „Dedinje” i neparne strane Knez Mihailove ulice. Sama količina podignutih objekata, projekata, industrije i stambenih jedinica izgrađenih od strane kompanija Miloša Savčića je zadivljujuća. Bio je veliki dobrotvor. Za svoj izuzetni doprinos razvoju zemlje dobio je niz ordenja i priznanja – naglasila je Andrea Radulović.

Vlada Ilić je u međuratnoj Kraljevini Jugoslaviji dao ogroman doprinos kako bi Beograd postao savremena evropska prestonica i najveći grad tadašnje države, navela je Andrea Radulović i podsetila da je u vreme mandata Vlade Ilića počela izgradnja Hrama Svetog Save, zatim visećeg mosta na Savi – „Mosta kralja Aleksandra Karađorđevića”, na čijim se stubovima i danas nalazi Most bratstva i jedinstva odnosno Brankov most. Rešeni su, dodala je, komunalni problemi izgradnjom ulica i kanalizacije, izgrađen je Beogradski sajam, otvoren je Zoološki vrt i sagrađeno je više desetina zgrada u javnoj upotrebi, kao što su škole i bolnice.

– Promene koje su nastale tokom mandata Vlade Ilića, od 1935. do 1939. godine, dovele su do toga da naš grad postane najnaseljeniji i industrijski najrazvijeniji grad u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je senator, dugogodišnji predsednik Beogradske industrijske komore, Centralne industrijske komore Jugoslavije i Saveza tekstilne industrije Kraljevine Jugoslavije. Tokom okupacije nije učestvovao u javnom životu, a zajedno sa svojom suprugom iz čuvene porodice Dunđerski, nastavio je da donira novac siromašnima i srpskim izeglicama koje su uspele da pobegnu od ustaške kame u NDH – rekla je ona.

Kako je naglasila, Vlada Ilić je jedan od najvećih srpskih privrednika, dobrotvora i filantropa. Bio je, dodala je, dobitnik najviših odlikovanja Kraljevine Jugoslavije, Francuske i Čehoslovačke.

– Vlada Ilić je posle oslobođenja osuđen od strane novih vlasti samo da bi presuda bila osnov da mu se oduzme i nacionalizuje imovina. Kraj svog života, 1952. godine, dočekao je u teškoj nemaštini. Predviđena lokacija za podizanje spomenika je između ulica Džordža Vašingtona, Bulevara despota Stefana, Vojvode Dobrnjca, Venizelosove i Knez Miletine ulice i to na mestu koje gleda ka njegovoj vili, koja se nalazi sa druge strane Venizelosove ulice – precizirala je Andrea Radulović.

Andrea Radulović je obrazložila i odluku da se Hrvatska ulica u gradskoj opštini Palilula preimenuje u Ulicu glinskih žrtava 1941. godine. Kako je navela, u pitanju je inicijativa građana naseljenog mesta Kotež, koja je usvojena na sednici Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica.

– Glinske žrtve bile su lokalno srpsko stanovništvo iz Gline, Vrginmosta i Topuskog, koje su ustaške vlasti namamile i zatvorile u crkvu. Pokolj u Glini, gradu u Hrvatskoj, u Crkvi Presvete Bogorodice desio se 29. jula 1941. godine, kada su ustaše ubile više od 1.700 ljudi. Veliki pokolj lokalnog stanovništva desio se i pre toga, 11–12. maja 1941. godine kod Prekope i Hađera u Hrvatskoj. Pokolj u glinskoj crkvi predstavlja jedan od najvećih ustaških zločina koji je sproveden pre sistematskog genocida poput Jasenovca, Jadovna i Stare Gradiške. Po završetku Drugog svetskog rata na mestu porušene crkve podignuta je zajednička spomen-kosturnica za sve žrtve. Spomen-dom su hrvatske vlasti posle „Oluje” 1995. godine preimenovale u Hrvatski dom – naglasila je ona.

Prema rečima Andree Radulović, navedene ličnosti su svojim zalaganjem, znanjem, umećem, humanošću i predanim radom doprineli procvatu srpske prestonice. Neki su svojim životom sačuvali sećanje na srpstvo i ljubav prema otadžbini, zaključila je zamenica predsednika Skupštine Grada Beograda.