JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija”

Kneza Miloša 27
tel. 11-0-11, faks 3612-123
www.bvk.rs
e-mail: servisnicentar@beograd.gov.rs

v.d. direktora: Radomir Vujadin

Delatnost JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija" je proizvodnja i prerada vode, snabdevanje Grada higijenski i bakteriološki ispravnom vodom za piće, kao i prikupljanje i odvođenje gradskih otpadnih i atmosferskih voda sa urbanog i kanalisanog područja Beograda. U JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“ zaposleno je 2602 radnika.

Građani se ovom preduzeću mogu obratiti zbog nestanka vode, slabog pritiska u vodovodnoj mreži, kvaliteta vode, raznih kvarova na vodovodnoj i kanalizacionoj mreži, zagušenja slivnika i kanalizacione mreže, dobijanja saglasnosti za investiciono-tehničku dokumentaciju objekta, zamene postojećeg vodomera, reklamacije zbog visokog proseka utrošene vode ili iznosa računa.

VODOVODNI SISTEM

Istorija snabdevanja vodom naselja na području današnjeg Beograda duga je 2000 godina. U vreme Vespazijana izgrađen je Rimski vodovod, sredinom prvog veka Nove ere, za potrebe snabdevanja vodom vojnika IV Flavijeve legije koja je bila stacionirana na prostoru Malog Mokrog Luga. Potom je nastavljena gradnja, te je produžen do novog rimskog naselja Singidunuma, koje se nalazilo na prostoru sadašnjeg centra Beograda. Prilikom radova na rekonstrukciji vodovodne mreže u Dojranskoj ulici na Zvezdari, ponovo je pronađen deo Rimskog vodovoda.  U prvoj polovini XVII veka izgrađen je Bulbuderski (Turski) vodovod,  jer Rimski vodovod nije više mogao da zadovolji narasle potrebe grada. Varoški vodovod izgrađen je između 1724. i 1737. godine. Kaptirana je izvorska voda. Najveći broj Beograđana snabdevao se vodom sa česama kojih je bilo u velikom broju. Sva tri vodovoda su snabdevala najuže gradsko jezgro, pre svega Tvrđavu, upravne zgrade, kasnije Pašin konak i objekte značajnijih i bogatijih građana.  Savremeni Beogradski vodovod počeo je da funkcioniše 12. jula 1892. godine. Izgrađen je po projektu inž. Oskara Smrekera iz Manhajma koji je primenio kombinovani sistem izvorske i savske vode. Tada se prvi put prešlo na korišćenje podzemnih voda i upotrebu savremenih uređaja za crpljenje, potiskivanje i distribuciju vode do rezervoara i potrošača.
Danas je Beogradski vodovod složen vodoprivredni sistem i čini ga kompleks hidrotehničkih objekata:
- izvorište,
- transport sirove vode,
- postrojenja za prečišćavanje vode,
- distributivni sistem:

  • primarni transport (tunelski sistem),
  • vodovodna mreža,
  • crpne stanice i
  • rezervoari.

Dužina vodovodne mreže je 3263 kilometra, prečnika 25-2500 mlilmetara. Ima 135000 glavnih priključaka, 15000 hidranata, 27 rezervoara kapaciteta 240000 kubnih metara i 28 crpnih stanica snage 36 megavata.

KANALIZACIONI SISTEM

Prvi objekti kanalizacije izgrađeni su 1905. godine po projektima domaćih stručnjaka u saradnji sa stručnjacima iz Berlina, Beča, Budimpešte i Pariza. Prva kanalizaciona crpna stanica podignuta je u donjem Zemunu 1935. godine, a druga na Starom sajmištu 1937. godine.  Posleratni period karakteriše izgradnja novih kanalizacionih sistema u Novom Beogradu sa nizom crpnih stanica, sistema Karaburma i niza osnovnih objekata kao što su Topčiderski kolektor, kolektor Čukarica - Žarkovo i Kumodraški kolektor. Do 1975. godine  na području šire teritorije Beograda podignuto je preko dvadeset crpnih stanica, kod kojih je primenjena najsavremenija tehnika.

Danas Beogradsku kanalizaciju čini:
- 1439 kilometara kanalizacione cevne mreže prečnika 250-600 milimetara i većih, i 212 kilometara kolektora otvora veličine od 60/110 centimetara do 5,5 metara x 5,5 metara, što ukupno iznosi 1,651 kilometar kanalizacione mreže.
- 53394 kanalizacionih priključaka preko kojih građani koriste svoje kanalizacione instalacije.
- 32750 slivnika koji su svrstani u tri kategorije po prioritetu čišćenja i
- 37 crpnih stanica instalisanog kapaciteta 53,3 kubnih metara u sekundi.
Sve upotrebljene vode izlivaju se u Dunav i Savu kroz 29 kanalizacionih izliva.

POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE VODE

Voda se prerađuje u 5 postrojenja: Bele vode, Banovo brdo, Bežanija, Makiš i Vinča. Projektovani kapacitet postrojenja za podzemnu vodu je 8060 l/s, a postrojenja za rečnu vodu 3 580 l/s. Na Makišu se nalaze proizvodni pogoni: „Makiš I“ i „Jezero“.

Postrojenja Banovo brdo, Bežanija i deo pogona Bele vode prerađuju podzemnu vodu. Primenjuju se sledeći tehnološki postupci: aeracija, retenzija, filtracija i hlorisanje.

Drugi deo postrojenja Bele vode, Makiš i Vinča prerađuju rečnu vodu. Na proizvodnim postrojenjima Makiš i Jezero primenjuje se savremena tehnologija prerade rečne vode složenijim tehnološkim procesima koji pored bistrenja, peščane filtracije i završne dezinfekcije hlorom, obuhvataju i ozonaciju i filtraciju vode filterima od aktivnog uglja.

KVALITET VODE

Jedno od osnovnih ljudskih prava jeste pravo na zdravu vodu za piće, koja je nezamenljiv uslov opstanka. Zbog toga se u JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“ pridaje veliki značaj kontroli kvaliteta vode.

Kontrola kvaliteta vode se vrši prema važećem Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće (Sl. list SRJ 42/98), koji je usaglašen sa Direktivama Evropske Unije i Preporukama svetske zdravstvene organizacije. Pravilnikom su definisani uslovi obavljanja kontrole kvaliteta vode u pogledu vrsta analiza, broja uzoraka,  mesta i dinamike uzorkovanja.
U Beogradskom vodovodu se kontrola kvaliteta obavlja u dva nivoa. Tokom procesa proizvodnje vode učestalo se kontrolišu parametri koji su od značaja za praćenje efikasnosti prerade vode kroz sve njene faze. Ova kontrola se obavlja u pogonskim laboratorijama koje su opremljene za analize osnovnih fizičko-hemijskih parametara u tri smene.
Drugi nivo kontrole se obavlja u Službi sanitarne kontrole vode. U savremeno opremljenim laboratorijama izvode se fizičko-hemijske, mikrobiološke i biološke analize parametara koji su propisani Pravilnikom. Kontrolom su obuhvaćeni uzorci pijaćih voda sa svih proizvodnih pogona i iz rezervoara beogradskog vodovodnog sistema, sa slavina potrošača, kao i uzorci sirovih voda koje dolaze na preradu.

Voda sa proizvodnih pogona se kontroliše svakodnevno, rezervoari se rade jednom nedeljno, a sa slavina potrošača se radnim danima analizira 20-25 uzoraka dnevno prema određenoj šemi uzorkovanja. Na području grada određeno  je oko 180 točećih mesta koja se kontrolišu po dva puta mesečno. Svakodnevno se rade osnovne analize koje obuhvataju oko 20 fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara, a kontrola velikog broja specifičnih parametara obavlja se periodičnim analizama, tako da se na osnovu rezultata analiza ima uvid u kvalitet vode.
Za određivanje ovih parametara koriste se savremene analitičke tehnike i instrumenti, a analize rade iskusni stručnjaci raznih profila koji su dobro obučeni za rad.

Uporedo sa kontrolom kvaliteta vode koju obavlja Beogradski vodovod vrši se kontrola u Gradskom zavodu za javno zdravlje (GZZJZ).
U toku jedne godine u Beogradskom vodovodu se pregleda oko 8000 uzoraka, a u Gradskom zavodu za javno zdravlje oko 7000 uzoraka vode.
Na osnovu nekoliko hiljada uzoraka i na desetina hiljada analiziranih parametara, timovi stručnjaka  u beogradskom vodovodu i u GZZJZ donose ocenu o kvalitetu vode BVS-a.

Rezultati analiza pokazuju da je voda iz beogradskog vodovoda higijenski ispravna za piće.