Znamenite građevine 3

 

BELI DVOR
Dedinje

Izgradnja je završena 1936. godine, po projektu Aleksandra Đorđevića. Renoviran neposredno posle Drugog svetskog rata. Konačno je uređen i opremljen za sadašnju namenu istovremeno sa Starim dvorom (arh. Bratislav Stjanović sa timom). Kompleks dvorova, uređen kao jedinstvena slobodna površina, služi u rezidencijalne svrhe.

GLAVNA ŽELEZNIČKA STANICA
Savski trg 2

Zgrada za Železničku stanicu izgrađena je 1884. godine, na nasutom prostoru nekadašnje "Bare Venecije". Izvedena je po idejama bečkog arhitekte fon Šlihta i planovima arhitekte Dragutina Milutinovića, profesora Tehničkog fakulteta Velike škole u Beogradu. U ono doba predstavljala je veoma uspelo rešenje, i po skladnosti arhitektonskih formi (u duhu klasične arhitekture) i po organizovanosti prostora. Pripada grupi arhitektonskih objekata koji su u tadašnjoj kneževini i kraljevini Srbiji značili prvo prihvatanje i razvitak tehničkih dostignuća onovremene Evrope.

KAFANA "?"
Kralja Petra I 6

Najstarija beogradska kafana, podignuta 1823. kao svojina kneza Miloša Obrenovića, koju je poklonio Naumu Ičku, svom trgovačkom konzulu. Gradili su je "majstori iz Grecije" u balkanskom stilu. U prizemlju je već 1826. Ećim-Toma Kostić, zet Nauma Ička i čuveni vidar iz Drugog srpskog ustanka (izlečio je i kneza Miloša), otvorio kafanu koja se zvala "Ećim-Tomina". Od 1878, kada su je naslednici prodali, menjala je gospodare i nazive. Prvo se 1878. godine zvala "Kod pastira", pa 1892. godine "Kod Saborne crkve", ali je ova firma odmah skinuta, jer nije odgovarala ni uredbi o mehanama, ni crkvenim vlastima. Kao privremeno rešenje, vlasnik je stavio samo znak pitanja, koji je ostao do danas. U kafanu je 1830-1831. godine navraćao Vuk Karadžić. U njoj je 1834. bio prvi bilijar u Beogradu, a od iste godine bila je prvo čitalište "Srpskih novina".

MANAKOVA KUĆA
Kraljevića Marka 12

Podignuta sredinom tridesetih godina 19. veka za stanovanje i kafanu trgovca Manaka Mihailovića, rodom iz Makedonije, u vreme trasiranja novih savamalskih ulica. Starinom, položajem u prostoru i slikovitim izgledom, kuća je svedočanstvo o poslednjim tragovima balkanske arhitekture iz vremena kada je Beograd počeo da prerasta svoje okvire i počeo se razvijati u moderan evropski grad onog vremena. Posle radikalne opravke 1966. u njoj deluje Klub kolekcionara i Klub ljubitelja starog Beograda, a izložena je i zbirka etnografskih predmeta profesora i slikara Hristifora Crnilovića. Zgrada pripada Etnografskom muzeju.

MILENIJSKI SPOMENIK
Zemun, na Gardošu

Podignut je 1896. da obeleži proslavu hiljadugodišnjeg (896-1896) osnivanja i postojanja ugarske države. (Takva "milenijska" obeležja Mađari su dizali i po drugim mestima). Zidan je kao "kula-vidikovac", ili "kula-razglednica", na najvišoj tački Gardoša, u kombinovaj gradnji kamena i opeke. Arhitektura je u znaku različitih stilova, u kojima dominiraju elemeti romantike. Pogrešno se vezuje za istorijsku ličnost Janoša Hunjadija, poznatog i kao Sibinjanin Janko. U kuli se danas odvijaju različite kulturne aktivnosti.