Novi stanari u Ulici Mileve Marić Ajnštajn završavaju useljavanje
„Ovo je moje najveće blago i najveća sreća. Evo završavam useljavanje, sve je sređeno, dobio sam garsonjeru u prizemlju, a imam i uređen prilaz”, kaže Milenko Milutinović, ratni vojni invalid bez obe noge, jedan od novih stanara u Ulici Mileve Marić Ajnštajn, u stanovima koje je grad namenio socijalno ugroženim porodicama.
Milenko je šampion Srbije i Crne Gore u auto-reliju u kategoriji invalida i sa ponosom nam pokazuje sportskog „golfa dvojku”, svog mezimca, koji ga je verno pratio na svim relijima u zemlji i inostranstvu. Iako mu je penzija manja od 15.000 dinara, Milenko kaže da se snalazi, ali da je garsonjera ono što mu je bilo najpotrebnije.
– Ne bi meni smetalo ništa, bilo koji sprat, ja sam sportski tip, jeste da nemam noge, ali sam mnogo spretniji od nekih koji imaju obe. Komšiluk mi je divan, pomogli su mi da unesem stvari – kaže Milenko.
Dok razgovaramo sa reli šampionom, pažnju nam privlači gospođa koja čisti prostor ispred zgrade. Ljubinka Rečković izašla je da sačeka kamion JKP „Gradska čistoća” koji joj, u organizaciji gradskih službi, dovozi stvari iz naselja u Boljevcima. Iako nam se učinilo da je prostor dovoljno čist, Ljubinka nije bila zadovoljna i rešila je da sama obavi posao.
– Malo je nečisto, ne može tako, mora lepše da izgleda, pa pogledajte kako je zgrada lepa, zašto da ne održavamo kako treba od početka – pita se Ljubinka i objašnjava svoj položaj.
– Moj sin je invalid, imam muža, snaju i unuku koja ide u četvrti razred i kojom se ponosim. Useljavamo se u jednoiposoban stan od 44 kvadrata, a dobijamo i tuđu negu i pomoć i socijalnu pomoć. Nemamo mi mnogo stvari, a dok kamion ne stigne, pomogla sam Milenku da ubaci neke sitnice koje su još preostale – rekla je Ljubinka.
Olivera Malić je jedna od nekadašnjih stanovnica nehigijenskog naselja ispod „Gazele”. Sa osmočlanom porodicom dobila je stan od 53 kvadrata.
– Presrećni smo i deca i ja. Nisam se nadala da ću u životu išta da dobijem i ovo je za mene kao da sanjam. I ne mislim ja tu samo na sebe, deca su mi važna, da žive kao ljudi. Živeli smo ispod „Gazele” i kad su nas odatle sklonili bili smo jako ljuti, ali sada vidim da su imali pravo, tek sada vidimo kako život može lepo da izgleda. U odnosu na stanje ispod mosta, ovaj prostor je za nas čak i prevelik – kaže Olivera, koju nabavka nameštaja tek očekuje, uz nadu da će joj pomoći, malo rodbina, a malo i kompšiluk.
Na susednom ulazu radnici „Čistoće” istovaruju kamion, useljavaju Boru Vukmiricu, kompozitora i tekstopisca, i njegovu suprugu, oboje su invalidi. Podatak za „Riplija”– selili su se ukupno 48 puta.
– Svuda smo bili, Borča, Ovča, Zvezdara, Padinska Skela i mnogo drugih mesta. Negde smo bili svega dva-tri dana, izbaci nas gazda i mi ostanemo na ulici, a stanovi vlažni, prokišnjavaju, ma svašta smo videli. Ovo je, ljudi, sada božanstveno, imamo stan i sigurnost, pristojan toalet, sobe sa belim zidovima, parket. Neverovatan je to osećaj i ja, iskreno, još uvek ne verujem da sam tu i da je ovo stvarnost – rekao nam je Boža, pozivajući nas da, iako se stvari unose u stan, ipak uđemo i sami se uverimo.
Da odnosi sa komšijama često znaju da budu bolji i od rodbinskih, dokazala nam je Mira Jaćimović, koja pomaže petočlanoj porodici Demirović, dosadašnjim komšijama u naselju Boljevci.
– Ja imam tamo svoju kuću, a oni su živeli u kontejnerskom naselju. Upoznali smo se, sprijateljili i, evo, i danas smo zajedno. Žao mi je što su otišli jer ćemo se ređe viđati, ali kad vidim gde su sada, nemam dilemu da im je ovde bolje. Tamo su živeli u jednoj prostoriji, a ovde je već druga stvar i želim im da krenu ispočetka i da, bože zdravlja, uspeju, a ja ću svakako biti uvek tu da im pomognem – rekla je Mira.
Radnici „Čistoće”, momci koji su od jutros pomagali da se sve stvari natovare u kamione i bezbedno prevezu, kažu da posao nije bio težak.
– Od jutros radimo, a pomažu nam svi koji su u stanju i, naravno, nije ništa teško. I sada, kada istovarujemo, nude se i komšije da pomognu i sve ide dosta brzo. I nama je drago da učestvujemo u akciji koja ljudima omogućava da žive bolje, a najveća nagrada nam je upravo ovo dobro raspoloženje koje vlada među njima – kažu uglas Osman i Dača, momci koji su danas bili samo neki od radnika ovog gradskog komunalnog preduzeća koje je besplatno pomogalo novim stanovnicima Ulice Mileve Marić Ajnštajn.
U ovom naselju biće otvorena i kancelarija za pružanje pomoći stanarima socijalnih stanova. Ovakva kancelarija već postoji u Kamendinu, gde pomažu pri zapošljavanju, upisu dece u vrtić, školu, pri plaćanju računa.