Mihajlo Pantić počasni građanin opštine Novi Beograd
Piscu Mihajlu Pantiću danas je uručena plaketa počasnog građanina Novog Beograda. Skupština opštine Novi Beograd nedavno je donela odluku da ovo priznanje dodeli Emiru Bekriću i Mihajlu Pantiću.
– Emiru Bekriću priznanje je dodeljeno zbog njegovih sportskih rezultata, a Mihajlu Pantiću zbog načina na koji je pisao i reprezentovao Novi Beograd. Mislim da je zaslužio ovo zvanje i da treba da bude primer svima na koji način se predstavlja naš grad – rekao je predsednik opštine Aleksandar Šapić.
Mihajlo Pantić je prozni pisac i književni kritičar, redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu. Završio je Osnovnu školu „Jovan Dučić” (tada „Josip Broz Tito”) i Desetu beogradsku gimnaziju, obe na Novom Beogradu, a diplomirao i doktorirao na beogradskom Filološkom fakultetu.
U mladosti je igrao košarku u novobeogradskim klubovima „Ušće” i „Kadinjača”. U književnosti je debitovao početkom osamdesetih godina prošlog veka, da bi do danas objavio pedesetak knjiga studija, eseja, književnih kritika i antologija, uključujući i deset knjiga priča, od kojih su neke, poput poznatih „Novobeogradskih priča”, „Sedmog dana košave” ili zbirke „Ako je to ljubav” (Andrićeva nagrada, 2004), postale vrlo čitane.
– Još pre dvadeset godina, kada sam napisao prvu knjigu „Novobeogradske priče”, ljudi me identifikuju sa pojmom novobeogradskog pisca i nijedan novinar ne propušta priliku da me pita: „Vi pišete o Novom Beogradu i šta o tome možete da kažete?”. Ja imam tu sreću ili je to sticaj okolnosti da Novi Beograd pamtim od trenutka kada je bio velika peščana površina. Ovaj veliki uskomešani grad nije postojao kada sam ja kao dečak došao da živim u Bloku 21 u „Šest kaplara” – rekao je Mihajlo Pantić.
Priče Mihajla Pantića prevedene su na dvadeset jezika i, uz posebna izdanja, uvrštene u mnoge antologije i preglede kod nas i u svetu. Za svoj književni rad dobio je niz značajnih domaćih i stranih književnih nagrada, uključujući Nagradu grada Beograda 2007. godine.
Osim književnim i predavačkim, bavi se i priređivačkim, uredničkim i scenarističkim radom. Potpredsednik je Srpskog PEN centra. Živi pedest godina na Novom Beogradu, i kako sam kaže, izdašno koristi srećnu okolnost da se rast i promene tog velikog naselja sa druge strane reke poklapaju sa njegovim životom i sa pričama koje u njemu i o njemu piše.