Siniša Mali: Podaci o zaduženju Beograda su tačni i poražavajući
Povodom izjave bivšeg gradonačelnika Dragana Đilasa, predsednik Privremenog organa grada Beograda Siniša Mali izdao je saopštenje:
Mogu da razumem potrebu Dragana Đilasa da veruje u bajke jer je političarima to nekada lakše nego da se suoče sa istinom. Ja nisam političar, već ekonomista, i ne znam drugačije da govorim osim da iznosim tačne podatke.
Podaci o zaduženju Beograda koje sam izneo su tačni i poražavajući za vlast koju je vodio Dragan Đilas. Naš glavni grad, bez dugovanja gradskih opština, kao i ustanova kulture, socijalne i dečije zaštite, zdravstva i obrazovanja čiji je osnivač grad Beograd, duguje tačno 960 miliona evra. Taj dug, kada utvrdimo nedostajuće podatke, može da bude samo viši. To je istina. Razumem da ta istina boli Đilasa, ali se od nje ne može pobeći tako što se negira.
Pošto Dragan Đilas nije ekonomista, da razjasnimo odmah jednu stvar. Kada prema ugovoru, fakturi, ili prema nekom drugom dokumentu imaš obavezu da platiš, tada si dužan. Kada uzmeš kredit, plaćaš i glavnicu, ali i kamatu. A Beograd je dužan što za kredite, što za kamate koje će morati da plati na osnovu tih kredita do 2039. godine, što prema dugovanjima javnih preduzeća, što prema dobavljačima, što prema korisnicima budžeta, prema stanju koje smo utvrdili 960 miliona evra.
Dragan Đilas je taj koji obmanjuje javnost. Dokument iz Ministarstva finansija koji nudi govori samo o tome koliko je u tom trenutku grad Beograd bio zadužen za kredite, bez kamata i ostalih dugovanja. U samom dokumentu piše da je urađen na osnovu podataka koje je dostavio grad Beograd, odnosno Đilas lično. Dakle, niti je to potvrda koliki je ukupni dug Beograda, niti je ovim dokumentom iskupio grehove.
Privremeni organ grada Beograda je, za razlku od Dragana Đilasa, budžet za 2014. planirao racionalno. Potrošićemo u dinar onoliko para koliko imamo. To se odnosi i na investicije. Za razliku od Đilasa nećemo se hvaliti preskupim investicijama kao što su rekonstrukcija Bulevara kralja Aleksandra ili Požeške ulice, bespotrebnom kupovinom zgrade Ineksa, izgradnjom Mosta na Adi, za koji, osim što je lep i prazan, ne možemo još da utvrdimo koliko košta, izgradnjom škola i obdaništa prema cenama koje su više od onih u drugim gradovima i sa dodatnim radovima koji prelaze 20 odsto, sa milionskim troškovima za oglašavanje u medijima, sa projektom Interceptor, ili sa Bus plusom. Đilasove investicije su ili preplaćene ili neko drugi treba da plati. To se inače naziva Potemkinovim selima.
Kada smo kod socijalnih davanja, želim da istaknem da ona neće biti umanjena. Za siromašne građane Dragan Đilas ne treba da se brine jer ne spada u tu kategoriju građana. Sebe je odavno obezbedio.
Na kraju, ne razumem zašto Đilas ne želi da se realizuje projekat „Grad na vodi”. Ovako velika investicija koja će preobratiti naš grad trebalo bi da bude pobeda svih nas, bez obzira na stranke iz kojih dolazimo. Način na koji se odnosi prema ovom projektu na najbolji način pokazuje kakav je političar jer očigledno veruje da je samo dobro ono što on radi, bez obzira na cenu. Ja verujem da postoje projekti i ideje koji su veći od stranaka i pojedinačnih ljudi. Želeo on to, ili ne, mi ćemo taj projekat realizovati u korist svih građana Beograda i Srbije. Kada god bude odlučio da podrži taj projekat, kao predsednik opozicione stranke, ili građanin, dobrodošao je. Jer mi drugačije razumemo politiku. Kada bude razumeo da politika ne znači samo raditi za sebe ili svoje okruženje, već za narod, možda će zaustaviti pad rejtinga, ili shvatiti kako je izgubio većinu u gradu i postao bivši gradonačelnik.