Vesić na slavi pekara: Vi ste deo tradicije našeg grada i naš ponos
Gradski menadžer Goran Vesić prisustvao je danas slavi pekara Sveti Atanasije Veliki u Beogradu u organizaciji Unije pekara Srbije.
Pozdravljajući beogradske pekare, menadžer Vesić je rekao da im Skupština grada srdačno čestita slavu i poželeo da ih štiti njihov zaštitnik Sveti Atanasije Veliki.
– U Beogradu posluje više od 2.700 pekarskih radnji tako da Beograđani na svim ovim lokacijama svakog jutra mogu da kupe vruće kifle, đevreke ili burek. Naš Beograd skoro da nema ulicu koja nema bar jednu svoju pekaru. Zato su pekari naše drage komšije, oni koji ustaju prvi pre svitanja i rade dok drugi spavaju kako bi njihove sugrađane dočekalo sveže pecivo kada krenu na posao ili u školu – istakao je Vesić.
Gradski menadžer je podsetio da najstarija pekara u Beogradu postoji više od 130 godina, tačnije od 1885. godine.
– To je pekara „Aleksić”, koja se danas nalazi preko puta Botaničke bašte, koju je osnovao još u 19. veku Đenadije Aleksić. Druga najstarija pekara „Trpković” radi od 1905. godine, a mnoge pekare kao što su „Toma”, „Čarli” ili „Aca” posluju skoro pedeset godina. Ovi podaci govore da su pekari ne samo deo našeg svakodnevnog života već i tradicije Beograda. Ponosni smo na tradiciju beogradskih pekara koja je zaista impozantna ako se zna da recimo najstarija pariska pekara „Rišelje” ima tradiciju dugu 200 godina. Možda najverniji hroničar Beograda i naših života u 20. veku Momo Kapor pišući o našem gradu nije mogao da zaobiđe beogradske pekare i njihov najpoznatiji proizvod – burek. Tako Kapor kaže: „Postoji jedna stvar pred zoru, koja se ne može naći nigde na svetu sem u Beogradu; uzalud je tražiti i po pariskom Klinjankuru, rimskom Travesteveru i po gastronomskom kvartu u Briselu pokraj Gran plasa – to je burek. On je naš san daleko u tuđini, a i naš povratak kući, jer nam ga već prvog jutra, kada se probudimo u Beogradu i sednemo za stari kuhinjski sto, keva donese od buregdžije sa ćoška i to u masnoj ’artiji, jer zna da to volimo – naveo je Vesić.
Beograd pamti i ceni svoje stare pekarske majstore, kazao je Vesić, kao što su Aleksići, Stojadinovići, Trpkovići, kao i mnoge druge koji su imali Majstorsko pismo, a koje je Pekarko-esnafski odbor davao samo pravim pekarima koji ručno prave smesu.
– Vreme je da se zaštite i preko stotinu godina stari recepti po kojima peku mnogi beogradski majstori i da po našem kvalitetnom pecivu postanemo poznati i van granica Srbije kako bi to postao deo naše beogradske turističke ponude. Jedan od najvažnijih faktora na osnovu kojih strani turisti donose odluku da posete Beograd je hrana. Hvala Bogu, tu smo veoma konkuretni. Zato dragi naši sugrađani, pekari, vaš grad vam želi srećnu slavu i ponosni smo na vas – zaključio je Vesić.
Predsednik Unije pekara Zoran Pralica je naveo da tradicija pekarske slave traje još od 1936. godine. Prema njegovim rečima, ovaj svetac je zaštitnik vatre i zanata, a kako su pekari decenijama unazad više koristili vatru, izabrali su svetog Atanasija da im bude zaštitnik.
Mihajlo Miljković, vlasnik pekare „Toma“, koja je domaćin slave, je rekao da njegov posao traje već 50 godina i izrazio nadu da će dugo uspešno poslovati.