petak, 9. decembar 2016.

Beograd pije najbolju vodu

U planu je sanacija 70 kilometara vodovodne mreže u vrednosti od 1,7 milijardi dinara, rekao je u intervjuu za Politiku Dragan Đorđević, dosadašnji v. d. direktora JKP „Vodovod i kanalizacija”, koji je na poslednjoj sednici Skupštine Beograda imenovan za generalnog direktora JKP „Vodovod i kanalizacija”. 

U odnosu na četiri kandidata koja su se na javnom konkursu prijavila za funkciju, Đorđević je bio najbolje rangiran. U narednom periodu očekuje ga veliki posao jer je plan gradske vlasti da za deset godina svi Beograđani piju vodu sa česme.

Šta se planira za narednu godinu kada je reč o izgradnji nove vodovodne mreže, zameni postojeće, izgradnji pogona za prečišćavanje otpadnih voda?

U planu je sanacija 70 kilometara vodovodne mreže u vrednosti od 1,7 milijardi dinara. Očekuju nas, između ostalog, radovi u Svetozara Markovića (Vračar), Prizrenskoj (Stari grad), Todora Dukina (Voždovac), Mite Ružića (Zvezdara), Vukovoj i Dr Miloša Radojčića (Zemun)... Taj posao, radićemo mi, i to iz sopstvenih sredstava. Da bi se započela izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, potrebno je postaviti delove kanalizacionog sistema za dovod otpadnih voda do planiranog postrojenja. Potrebna sredstva za izgradnju ovako funkcionalnog sistema su velika. Reč je o 280 miliona evra. U toku su dogovori Gradske uprave, našeg preduzeća i Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda oko pronalaženja najbolje kreditne linije.

Istovremeno se radi planska dokumentacija neophodna za izradu projektne dokumentacije. Da li neke od projekata možete posebno da izdvojite?

Sanacija cevovoda prečnika 1,2 metra na deonici Makiš–Mladenovac u zoni Petlovo brdo – Obilaznica, u vrednosti od 90 miliona dinara. U ovom trenutku, on je u funkciji od rezervoara Petlovo brdo do Podavalske ulice u Resniku, ali je projektovan za snabdevanje vodom naselja od Beograda do Mladenovca, odnosno za sva naselja duž trase regionalnog sistema. S obzirom na to da se sledeće godine planira priključenje naselja Kaluđerica i privredne zone duž auto-puta (zona oko Bubanj potoka) na ovaj cevovod, njegova sanacija će obezbediti potpunu sigurnost u snabdevanju vodom na ovom delu vodovodnog sistema.

U kojim delovima prestonice su najugroženije vodovodne cevi i koliko su one stare? Najstariji cevovodi nalaze se u centralnim opštinama – Starom gradu, Savskom vencu, Vračaru, Zvezdari i Paliluli. Prosečna starost cevovoda je između 35 i 40 godina, a onih starosti više od 55 godina ima oko 10 odsto. Kako nastaju gubici vode u sistemu i koliki su?

Glavni uzrok gubitaka, koji se kreću između 15 i 19 odsto i ispod su republičkog proseka, jesu stare i dotrajale cevi i nelegalni priključci. Kako bismo smanjili gubitke, mi stalno radimo merenja da bismo utvrdili u kojim je delovima grada potrebno intervenisati na obnavljanju mreže ili otkrivanju i uvođenju u sistem nelegalnih potrošača.

Gde ima najviše takozvanih azbestnih cevi i koliko to iznosi u procentima u odnosu na ukupnu vodovodnu mrežu?

Azbest-cementni cevovodi čine oko 11 odsto celokupne vodovodne mreže. Najviše ih je u prigradskim naseljima Čukarice (Sremčica, Velika Moštanica, Ostružnica, Umka i Železnik) i na levoj obali Dunava (Krnjača, Kotež, Ovča i Borča). Treba napomenuti da azbestne cevi ne utiču na kvalitet vode za piće jer ona nije u direktnom kontaktu sa azbestom. Postoji izolacija unutrašnjih zidova cevi u vidu cementne košuljice ili specijalnih emulzija. I pored toga što u beogradskoj vodi za piće nikada nisu nađena azbestna vlakna, ova vrsta cevovoda se više od 30 godina ne ugrađuje, a mi ih sukcesivno menjamo.

Kolika su dutovanja građana i preduzeća vašoj firmi na godišnjem nivou i na koji način izlazite na kraj sa neplatišama? U kojim delovima grada imate najviše problema ove vrste?

Potraživanja našeg preduzeća od potrošača veća su 1,6 milijardi dinara, od čega nam domaćinstva duguju oko 270 miliona dinara, a privreda milijardu i 345 miliona dinara. Svim dužnicima koji imaju više od dva neplaćena računa šaljemo opomene u kojima je naznačeno u kom roku imaju obavezu da izmire svoja dugovanja. Za one koji se ogluše o opomene predviđena je prinudna naplata isključenjem iz sistema vodosnabdevanja ili davanjem predloga za utuženje.

Najviše problema ove vrste imamo u rubnim delovima grada, odnosno u delovima gde je urbanizacija najveća. Planirano je da u narednih deset godina svi Beograđani dobiju vodu, šta je sve urađeno ove godine, na kojim opštinama i koliko je sredstava utrošeno?

Ove godine utrošili smo 182 miliona dinara sopstvenih sredstava za rekonstrukciju i izgradnju 15 kilometara mreže na Čukarici, u Surčinu i Rakovici. Obnovili smo i vodovodne cevi u Ljutice Bogdana, Tršćanskoj i nekoliko ulica u naseljima Leštane, Sremčica i Barajevo. Mreža je proširena za više od 50 kilometara u Lazarevcu – u naseljima Vrbovno i Stepojevac, a izgradnja se nastavlja i sledeće godine. Trenutna dužina cevovoda čiste pijaće vode je 3.599 kilometara, a sirove 129.

Beograd je jedan od malobrojnih gradova u Evropi čiji žitelji piju zdravu i čistu vodu, ali i prestonica u kojoj je svake godine sve veći broj stanovnika. Da li postojeća postrojenja Makiš 1 i Makiš 2 mogu da izdrže narastajući broj populacije? 

Fabrika vode u Makišu sastoji se od tri proizvodna pogona (Makiš 1 i 2 i Jezero) i crpne stanice koja transportuje čistu vodu ka rezervoarima. Trenutni kapacitet iznosi 3.200 litara u sekundi, što apsolutno zadovoljava potrebe oko dva miliona stanovnika. Kada se u naredne tri godine rekonstruišu Jezero i Makiš 1 i izgradi potisni cevovod sirove vode, kapacitet proizvodnje vode će porasti na 5.000 litara u sekundi. Takva proizvodnja će omogućiti ne samo višedecenijsku sigurnost u snabdevanju grada pitkom vodom već i mogućnost da „Beogradski vodovod” preraste u regionalni vodovod. Odgovorno tvrdim da je voda koju piju Beograđani provereno dobrog kvaliteta i zadovoljava sve uslove Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za piće, koji je usaglašen sa direktivama Evropske unije i preporukama Svetske zdravstvene organizacije. Na sličan način kao i Beograd, vodom se snabdevaju i dva velika grada dunavskog sliva – Budimpešta i Beč, u kojima se voda pije direktno sa slavine.

Kolika je cena vode u Beogradu, a kolika u nekim evropskim metropolama?

Cena jednog kubika vode za domaćinstva je 56,63 dinara. To znači da litar „česmovače” košta pet para. Zajedno sa uslugom odvođenja otpadnih voda, cena kubnog metra vode je 79,52 dinara. U odnosu na ostale gradove u Srbiji, cena vode u Beogradu je prosečena. U Subotici, Pančevu i Loznici kubni metar vode (zajedno sa kanalizacijom) košta više od 100 dinara, a takva je situacija i u još sedam opština u Srbiji. U odnosu na velike gradove u regionu (Ljubljana jedan evro, Zagreb dva evra), a posebno u odnosu na gradove u ekonomski razvijenom delu Evrope (i do četiri evra), cena vode u Beogradu je višestruko manja.

Koliko je Beograd pokriven kanalizacionim sistemom? Gde ima najviše problema i koliko sredstava je potrebno da se ovo goruće pitanje reši?

Oko 70 odsto grada pokriveno je kanalizacionim sistemom. Ovaj sistem uglavnom nemaju naselja na obodu grada, kao što su Krnjača, delovi Borče, Ovča, Kaluđerica, Mali i Veliki Mokri Lug, delovi Kumodraža, Banjice i Jajinaca, Altina, delovi Batajnice, Plavih horizonata, Surčina i Ostružnice. U narednoj godini imamo u planu da započnemo jedan ozbiljan program obnavljanja i rekonstrukcije postojećeg kanalizacionog sistema jer su neki njegovi delovi izgrađeni pre više od 100 godina. Veliki problem predstavlja izlivanje kanalizacije u Savu i Dunav, zbog čega je neophodno da se izgrade postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kao i sistemi glavnih kolektora i crpnih stanica kojima će se otpadne vode prikupljati i usmeravati ka ovim postrojenjima. Planira se izgradnja četiri postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i to u Velikom Selu, Batajnici, Krnjači i Ostružnici. Grad je angažovao konsultantsko telo Svetske banke IFC (Intemacional Finance Corporation), koje ima zadatak da predloži najbolji model za obezbeđivanje ovih investicija, a javno-privatno partnerstvo je jedno od rešenja. Trenutna dužina cevovoda sirove vode je 129 kilometara, a čiste pijaće 3.599. Kada bi se sve beogradske cevi „ispružile”, našu vodu bi mogli da piju i žitelji Kaira.