ponedeljak, 21. avgust 2017.

Svi se ugledaju na Beograd

Beograd je trenutno grad sa preko 1.000 gradilišta. Užurbano se radi na sanaciji, obnovi i izgradnji, a jedan od onih koji se i te kako pitaju u kom pravcu ide srpska prestonica jeste i glavni urbanista prestonice Milutin Folić. 

U razgovoru za list „Alo“ kaže da Beograd ide u dobrom smeru, a na pitanje kakav grad očekuje da vidi kroz pet-deset godina, kaže: 

- Beograd vidim kao grad za ljude. Grad u kome je kvalitet života na znatno višem nivou nego danas, a danas je već znatno bolje nego pre tri godine. To će se postići kroz ostvarenje tri strateška cilja. Prvi je okretanje hijerarhije u saobraćaju u korist pešaka i biciklista i javnog prevoza. Uređenjem javnih površina tako da su prijatne za pešačenje i izgradnjom primarne biciklističke infrastrukture smanjiće se potreba za korišćenjem automobila, a time i gužve i zagađenje. Drugi je silazak Beograda na reke. To je najveći neiskoršćeni prirodni potencijal koji smo počeli da ostvarujemo izgradnjom Sava promenade u okviru projekta „Beograd na vodi“. Intenzivno se radi na izmeštanju železničke infrastrukture koja danas odvaja Dorćol, Kalemegdan, Kosančićev i Savski venac od reka i mi očekujemo da već krajem 2018. godine ta pruga, koja je decenijama bila neprirodna barijera, bude izmeštena. Teretni terminal je već premešten u Makiš, a završetkom Prokopa i Bloka 42 biće i putnički saobraćaj. Treći je progušćivanje. Beograd treba da se razvija u okviru svojih prirodnih granica, koristeći zapuštene industrijske zone i postojeću infrastrukturu, a ne da se beskonačno širi. Nekontrolisano širenje grada, kao što je to bilo devedesetih, kada su jedno za drugim nastajala divlja naselja poput Altine, Jajinaca i slična, dovelo nas je do toga da je nemoguće izgraditi i održavati neophodnu infastrukturu. Ovo smo započeli „Veogradom na vodi“, a nastaviće se kroz projekte kao što su Blok 18, Brodogradilište, Luka Beograd, Ada Huja, Marina Dorćol i Makiško polje...

Nove fasade u Beogradu su sve oduševile, ali kako rešiti problem sa grafitima? 

- Danas je Beograd gotovo neprepoznatljiv u odnosu na grad od pre nekoliko godina. Skoro 200 fasada je uređeno, duplirana je pešačka zona, mnogi veliki bulevari se sređuju, preko sto urbanih džepova je uređeno, a posle Cvetnog trga i Slavije urediće se i ostali glavni gradski javni prostori - Trg republike, Terazijska padina, Studentski trg i priobalje sa Karađorđevom ispod Kosančićevog venca. Pored svega toga suočeni smo sa neshvatljivim porivom pojedinaca da uništavaju to što je teškom mukom napravljeno. Na prvom mestu mislim na grafite kojih ima na gotovo svakoj tek okrečenoj fasadi. Mi smo zbog toga uveli standard da se na sve rekonstruisane fasade mora postaviti antigrafit premaz koji omogućava da se grafit jednostavno opere i taj program treba uskoro da počne. 

Stari savski most je takođe bio jedan od simbola Beograda. Da li će on na kraju ipak biti premešten kako bi spajao Zemun s Lidom?

- Nedavno je završen konkurs na kome je dobijeno sjajno rešenje koje će transformisati postojeći most u ono što je Beogradu neophodno. U nastavku ovog mosta biće i tunel koji će povezati savsku i dunavsku padinu, od Ekonomskog fakulteta do Bulevara despota Stefana, ćime će se za čak 11 odsto smanjiti gužve i zagađenja od tranzitnog saobraćaja u centru grada. Stari most će biti iskorišćen u dogovoru sa sugrađanima.

Da li možda imate neki projekat koji bi na red došao nakon početka izgradnje metroa?

- Beograd je metropola koja ima veliki broj decenijskih projekata poput metroa koji su planirani ili započeti, ali nikada nisu završeni. Pred nama je završetak tri prstenaste saobraćajnice - obilaznica oko Beograda, zatim srednji prsten Saobraćajna Magistralna Tangenta (SMT) i Unutrašnji Magistralni Poluprsten (UMP). Ove „vidljive“ infrastrukturne objekte prate i projekti poput kanalizacionog sistema „Interceptor“, koji treba da odvede otpadne vode nizvodno i nakon prerade ih tek ispusti u Dunav.

Kako reagujete na kritike?

- Uvek će biti onih koji kritikuju i to nije slučaj samo kod nas. Kritike delim na one koje su konstruktivne i one koje su destruktivne. Mnoge konstruktivne kritike prihvatamo jer one uglavnom stižu sa predlogom kako nešto da se reši ili uradi drugačije. One nam često pomažu da uvidimo neke stvari koje su građanima važne, a mi smo ih možda prevideli. Destruktivne kritike uglavnom dolaze bez predloga kako da se nešto uradi bolje ili drugačije i one su praktično neupotrebljive i kao takve ih jednostavno ignorišemo - kaže Folić.